Broj 8 Lipanj 2008.
Jastog, dvostruka tema ovog broja, taj tajanstveni stanovnik dubina plave krvi (zaista!) povezao se sam u priču za ovaj uvodnik.
Godine 1995., negdje poslije Oluje, doplovili smo s prijateljima u jednu luku na Mljetu i, već na vezu, prvoga gostioničara stali nagovarati(!?) da nam pripremi jastoga. Iako smo bili jedini(!) gosti, pristao je nekako nevoljko, i baš kad je htio iz bazena uz rivu podići dva jastoga, shvatio je da su neki pobjegli kroz rupu u bazenu. Kako su dva bjegunca još bila u plićaku, otišao sam po masku, posudio hvataljku s mrežom te, unatoč njihovu brzu pokušaju bijega, vjerovali ili ne, jednoga uspio uhvatiti na putu prema dubinama!
Ubrzo je bio pripremljen, slasno pojeden i, kako se samo po sebi razumije – naplaćen! Zbog ugode trenutka nisam se htio upuštati ni u teoretsku raspravu koliko mi pripada što sam uspio vratiti tuđeg jastoga!
A kad sam nedavno čuo podatak o 65(!) ugostiteljskih škola u Hrvatskoj, zapitao sam se postoji li ikakva mogućnost da u bilo kojoj od njih učenici na praktičnoj nastavi dobiju zadaću obraditi vlastitoga jastoga!
Ali, kao što ćete moći pročitati, ni nama se s jastozima ne piše dobro.
I zato – uživajte dok možete!
DF, jednokratni lovac na jastoge